PREDSJEDNIK:

Dr. Marko Mesić

TAJNIK ASISTENT:

Dr. Nikica Lesjak

TAJNIK ASISTENT:

Dr. Andro Gliha

RIZNIČAR:

Dr. Rok Kralj

GLAVNI TAJNIK:

Dr. Fran Štampalija

DOPREDSJEDNICI:

Prof.dr.sc. Zenon Pogorelić dr.med.

Dr.sc.  Ivana Sabolić dr.med.

Doc.dr.sc. Ana Bosak Veršić dr.med.

Povijest društva

Dječja kirurgija, kao zaseban medicinski entitet, nije se nigdje u svijetu, pa ni u Europi razvijala na isti način. Večinom je bila vezana uz neku drugu kiruršku struku kao na primjer ortopediju ili kardiokirurgiju, a sasvim je izuzetno razvijana kao samostalna i cjelovita struka.
Sadašnja Klinika za dječju kirurgiju osnovana je kao samostalan i cjelovit Odjel za dječju kirurgiju dekretom Ministarstva zdravlja i pred 45 godina uključena je u Zavod za majku i djete sadanašnju Kliniku za dječje bolesti.
Dječju kirurgiju osnovali su opći kirurzi, na čelu sa dr. Brankom Poljuganom, a prvu edukaciju iz dječje kirurgije dobili su na Dječjoj kirurškoj klinici u Zurichu za novorođenačku i dojenačku kirurgiju, dok su plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju usavršavali na Klinici za plastičnu kirurgiju u Edinbourghu. Nastavši tako na predlošku spomenutih klinika, sa svega 50 postelja, jasno je da je od početka rad Klinike bio usmjeren prema problemima neonatalne i dojenačke kirurgije i plastično rekonstruktivnim zahvatima (malformacije probavnog sustava, rascjepa usne i nepca, hipospadije, velikih hemangioma, opeklina i drugih kongenitalnih malformacija). Postupno se proširivao operativni repertoar na područje urologije, torako abdominalne kirurgije, traumatologije i solidnih tumora.
Uhvativši korijen u zdravstvenoj službi Ministarstvo zdravstva R Hrvatske odlučilo je priznati dječju kirurgiju kao zaseban medicinski entitet i 1960. godine izdalo je prvi dekret za spacijalizaciju dječje kirurgije.
Rad Klinike do 1967.g. mogao bi se nazvati prvom fazom razvoja dječje kirurgije. Druga faza započima prestruktuiranjem postojećeg posteljnog fonda i kretanjem prema subspecijalstičkim djelatnostima. Povećanje broja bolesnika i raznolikost kazuistike tražile su diferencijaciju rada, djelomično subspecijalizaciju, tako da su 1967.godine formirani odjeli: Odjel za neonatalnu i dojenačku kirurgiju, Odjel za abdominalnu kirurgiju, Odjel za urologiju, Odjel za traumatologiju i kranicerebralne ozljede, Odjel za opekline i plastičnu kirurgiju, Odjel za anesteziologiju i intenzivno liječenje te nešto kasnije Odjel za solidne tumore (1973) i Odjel kirurške poliklinike (1987).
Nedostatak prostora i postelja i nedovoljno operacijskih sala postali su ograničavajući čimbenik daljnjeg razvoja dječje kirurgije, tako da se pribjeglo izgradnji novih adneksalnih objekata, što je završeno 1987.godine zajedno s rekontrukcijom i povećanjem operacijskog bloka. Izgradnjom Intenzivne terapije uvjeti rada i boravka bolesnika bili su znatno poboljšani. Klinika za dječju kirurgiju tada je brojila 130 postelja i 14 postelja JIL-a.

Tako je u početku sa samo dva opća kirurga i priučenim anesteziologom, sa skromnih 300 operacija godišnje, Klinika za dječju kirurgiju danas izrasla u instituciju s 19 liječnika specijalista dječja kirurga i dva specijalizanta te 12 anesteziologa i reanimatologa,koji su do 1995. godine bili organizacijski sastavni dio Kirurške klinike. Danas se godišnje prima na odjele Klinike oko 5.500 bolesnika, učini između 4.500 i 5.000 operacija te pregleda i intervenira u Poliklinici u više od 55.000 bolesnika.

Kakva je, generalno gledajući, budućnost Klinike za dječju kirurgiju u Hrvatskoj? U okviru jedna male zemlje, kao što je Hrvatska, teško je formirati mnogo centara za liječenje specifične, ponekad veoma rijetke, dječje kirurške patologije. Takav rad traži visoku stručnost i opremljenost institucije, visoko diferenciranu opremu, mnoge specijaliste i, što je osobito značajno, iskustvo u liječenju rijetkih patoloških stanja. Hrvatska danas ima dobro opremljene dječje kirurške odjele, vrsne stručnjake, koji mogu preuzeti dio navedenog posla. Pitanje je samo kako organizirati da se pojedina problematika rješava u pojedinim centrima dječje kirurgije u Hrvatskoj. Upravo u takvom jednom centru može se sagledati budućnost Klinike za dječju kirurgiju.

(Napisano 1995.godine u pripremi 1. hrvatskog kongresa dječje kirurgije, uređeno 1997. povodom obilježavanja 45 godina osnutka Klaićeve bolnice)